" Zaista se volim šaliti, ali u šali govorim samo istinu."
Muhammed, s.a.w.s.

Kurban-bajramska hutba-poruka muftije dr. Nedžada Grabusa

 
Vijesti
Aktuelno
Ured muftije
Iz džemata
Amber
E-vijesti

Ako želite primati obavijesti, prijavite se na e-vijesti

Upiši e-mail:

Odjava e-vijesti
Pošalji prijavu »
 
Averroes
Zemzem
BIR
Babajić pogrebne storitve

03. oktobar 2014

Povodom Kurban-bajrama muftija dr. Nedžad Grabus imamio je bajram-namaz i održao hutbu u Ljubljani, 4. oktobra 2014. godine. Cijelu hutbu možete pročitati u nastavku.

KURBAN BAJRAMSKA HUTBA-PORUKA

MUFTIJE DR. NEDŽADA GRABUSA (2014/1435. h.g.)

Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, dž.š., salavat i selam neka je na Muhammeda, a.s, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe!

Poštovana braćo i sestre!

Danas, 4. oktobra 2014. godine, ili 10. zu-l-hidžeta 1435. hidžretske godine, ponovo smo se okupili u sportskoj dvorani Kodeljevo da klanjamo bajram-namaz i tako obilježimo veliki muslimanski blagdan Hadži-bajram. Ova dvorana na Kodeljevem ili bilo koja druga sportska dvorana u kojoj se klanja bajram-namaz simbolizira društveni status muslimana u Sloveniji kao marginalne zajednice ili zajednice bez relevantnog društvenog statusa. Mi smo autohtoni evropski muslimani i navikli smo na život u Evropi, ali nikada nećemo pristati na status drugorazrednih građana bez obzira što nas se često tako tretira. Zato smo se trudili i trudit ćemo se da poboljšamo svoj status potpuno svjesni da se na ovome svijetu, a pogotovo u Evropi, ništa ne poklanja.

Hadž je temeljni propis vjere, o kojem se govori u svetoj knjizi Kur'anu i u Sunnetu, Muhammeda, a.s. Vrijeme Hadža i Kurban-bajrama za nas je blagoslovljeno vrijeme. Ovih dana smo predani i skrušeni u dovama i molitvama svjesni da nas ibadet hadža uči da su ljudi jednaki bez obzira na rasno, etničko i jezično porijeklo. Nema mjesta na zemaljskoj kugli na kojem se okupi toliki broj različitih ljudi i svi su jednako odjeveni u bijelim ihramima bez obzira na svoj društveni status i rasno porijeklo. Ta ideja jednakosti, nažalost, samo je kratka manifestacija nekoliko dana boravka na visoravnima Mina i Arefat te u Mekki. Hadž simbolizira ljudsku pobjedu nad pohlepom i sebičnošću. Vrijeme hadža je jedna idealna okolnost koja nije ostvariva i primjenjiva na svakodnevni život. Svijet u kojem živimo pun je razlika i puno je nepravde na svijetu. Nijedan sistem to nikada nije uspio riješiti. Islamski ideal da su svi ljudi jednaki u svojim pravima ne uspijeva ostvariti nijedna vlast u državama s muslimanskom većinom. To je obilježje dunjaluka koje u islamskoj duhovnosti označava "donji" ili "niži" svijet (as-sufla) u odnosu na Ahiret ili viši svijet (al-ulya). Zato je vjera iznad vlasti i iznad kratkog dunjalučkog života, jer nam je vjera u Boga, dž.š., i Budući svijet nada da je Božija pravda apsolutna i savršena, zato je poželjno biti pošten, odgovoran, iskren i uvjeren da činjenje dobra i borba za istinu uvijek daje plodove i na ovome i na Budućem svijetu.

Ovo je i kurbanski bajram. Smisao kurbana ima višestruko značenje. Najprije, Uzvišeni Bog nas je poučio da je Habilova žrtva kao poštenog čovjeka i čovjeka dobrih namjera opće dobro, a Kabilovo ubistvo brata je loše djelo i zločin koje je opomena svakom čovjeku. Iako su sinovi istoga oca Adema, a.s., potpuno su različiti. Za nas je važno da se ugledamo na Habila i da se nikada ne ugledamo na Kabila. Ta dva karaktera i Habilov i Kabilov, uvijek su prisutni među ljudima i nisu striktno vezani za jednu vjeru, rasu ili naciju. To su ljudske karakteristike. I Ibrahimova, a.s.,  spremnost na žrtvu je poruka da čovjek u civilizacijskom i religijskom sistemu ne može žrtvovati čovjeka. To je bila prekretnica ne samo u vjerskom nego u civilizacijskom smislu i prevazilaženje barbarstva i uspostavljanje reda na Zemlji. Kurban označava nadilaženje sebičnosti i snaženje solidarnosti. Kurban jasno pravi razliku između idolopoklonstva i monoteizma. Zabranjuje se žrtvovanje čovjeka, ljudski život je svetinja. Kurban ima snažan socijalni smisao, jer uspostavlja snažne veze u porodici, snaži prijateljske i rodbinske veze, te veze među susjedima. Zato se uvijek radujemo Hadži ili Kurban Bajramu, jer osnaži život naše zajednice. Kur'an govori o svekolikim aspektima duhovnosti, posebno o tome da u vrijeme hadža nema:

"...rasprave, svađe, ružnog govora iputenih naslada..." (Al-Bakara, 197)

Bilo bi lakše i jednostavnije govoriti o hadžskim vrijednostima, ali vrijeme u kojem živimo i okolnosti u kojima se nalazimo zahtijevaju od nas da govorimo o aktualnim pitanjima, jer to utječe na naše živote više nego bi i mi stvarno željeli. Ovih dana je izrazito teško govoriti o islamu. Kada bismo samo prebrojali koliko je puta islam negativno spomenut u medijima lahko bismo zaključili da ni sredstva koja u reklamu ulaže kompanija Coca Cola ne bi mogla stvari promijeniti na bolje. Pa ipak, dok topovi grme, muze ne bi trebale da šute! Zato je nužno progovoriti i obratiti se, više vama draga braćo, kako bismo mi imali svijest o ovome zašto se tako govori o našoj vjeri, a ne fokusira se na stvarni problem.

U tumačenju Kur'ana i učenju o islamu osim individualnoga intelektualnog i istraživačkog napora važni su učitelji. Učitelji nam mogu objasniti nejasne i naočigled kontradiktorne stavove u vjeri. O tome sam i ja učio u školi i na univerzitetu i zahvalan sam svojim hodžama i muderrisima koji su me učili i poučili islamskom učenju. Objava Kur'ana trajala je 23 godine. U tom sukcesivnom procesu i zajednica vjernika je sazrijevala. Zato nije dozvoljeno vjernicima, a nije preporučljivo običnom čitaocu, da čita i tumači samo fragmentarne stavke ili ajete istrgnute iz konteksta iz Kur'ana, jer su ajeti imali svoj povod Objave i kontekst u kojem su objavljeni. Uz to, mora se imati u vidu i tumačenje koje je dao Muhammed, a.s., kao i napor uleme koja je kroz idžtihad kodificirala osnove islama. Postoje ajeti koji imaju opća ili stalna značenja. Evo primjera u kojem se u Kur'anu kaže:

"A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere učinio. Međutim, oni će se uvijek u vjerovanju razilaziti."(Hud, 118)

Ili u drugoj suri el-Bekara:

"U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti - pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u šejtana, a vjeruje u Allaha - drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. A Allah sve čuje i zna!" (El-Bekara, 256)

Kur'anski pogledi na vjeru promijenili su društvo i pomogli da se već 40-tak godina nakon preseljenja Muhammeda, a.s., na Ahiret odnosno krajem 7. stoljeća po Isau, a.s., na dvoru Emevijskog halife proslavi i postane najpoznatiji arapski pjesnik toga doba Al-Ahtal koji je po vjeri bio kršćanin. U isto vrijeme ministri financija i zdravstva na dvoru Emevijskog halife bili su kršćani. To je omogućilo brzi razvoj i ogroman ekonomski i kulturni napredak muslimana i društva općenito. Zašto onda danas slušamo tako ružne i tragične vijesti iz te regije? Kako to da je Dubai tako privlačan, iako je muslimanski, a dijelovi Iraka i Sirije tako opasni? Je li kriv islam za to? Potpuno je pogrešan pristup kriviti islam za to i sve će biti teže nastave li mediji razvijati takvo javno mišljenje i negativno portretiranje islama. Terorizam je opće zlo, to je barbarstvo i anticivilizacijsko djelovanje. Islamska zajednica u Sloveniji najoštrije osuđuje bilo koje nasilje koje se čini i za koje se koriste islamski simboli. To je zločin protiv vjere islama. Zločini počinjeni nad nevinim ljudima u Siriji i Iraku moraju biti istraženi, a počinitelji privedeni licu pravde. Zločinitelji osim zločina protiv čovječnosti izravno se suprotstavljaju duhu Kur'ana, jer Uzvišeni Bog kaže:

"Dobro i zlo nisu isto! Na zlo dobrim uzvrati, pa će ti neprijatelj tvoj odjednom prisni prijatelj postati. To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo sretni!"(Fussilet, 34-35)

Mi smo mala zajednica i ne možemo se baviti velikim svjetskim pitanjima, ali tražimo da nadležne službe u Sloveniji što prije usvoje zakone koji će zabraniti odlazak na strana ratišta. Tražimo također da se objavi ko novači ljude za odlazak na strana ratišta kako bi prestala manipulacija sa tim pitanjima u Sloveniji. Iluzorno je očekivati od medija da samo ozbiljno analiziraju taj problem, sada se odlično prodaje senzacionalizam, jer smo svjedoci da je trenutna situacija odlična prilika marginalcima koji se lažno predstavljaju da tumače islam. Mi smo stalno upozoravali da se to pitanje mora jasnije regulirati i zakonski urediti. U Evropi je zlatno pravilo da čovjek odgovara samo za počinjena djela, ali je to na primjeru muslimana često pogaženo. Nemoralno je od nas zahtijevati koji jasno i glasno izgovaramo svoje stavove da se ograđujemo od nečega sa čim nemamo nikakve veze. To unosi nepovjerenje među ljude i strah. To otežava naše djelovanje i stavlja nas ne samo u podređeni nego ponižavajući položaj. Ovih dana me je kontaktiralo puno ljudi koji su prošli kroz koncentracione logore u Prijedoru ili preživjeli genocid u Srebrenici i oni koji pamte teške dane u periodu 1992-1995, pitaju šta se događa, osjećaju strah i pitaju da li je sigurno za njih da ostanu ovdje ili da se sele u druge države? Osobno se sjećam doba komunizma kada ljudi zbog straha nisu išli u džamiju, jer su se bojali da će biti označeni kao neprijatelji društva. Bojimo se da će opet doći takva vremena ako se nastavi tako negativan govor o muslimanima. Najveću štetu od kriminalne upotrebe naših svetinja i borbe za novac, a ne za vrijednosti naše vjere, imaju pošteni ljudi koji su časno i pošteno služili državi Sloveniji na svome radnom mjestu ne tražeći nikakve privilegije niti društveno priznanje. Mi smo Evropljani i svoj status želimo graditi ovdje i po zakonima koji su jednaki za sve građane. Mi ne znamo razloge zašto ljudi odlaze na strana ratišta. Neki su i ranije osuđivani za zločine počinjene na ratištima u bivšoj Jugoslaviji. Možemo pretpostavljati da tako zarađuju novac. Uvijek je bilo cijenjeno junaštvo, ali i junaštvo ima svoje pravne i etičke kodekse, zato je nužno usvojiti zakonska rješenja da se prestane stigmatizirati muslimane i da zakoni jednako vrijede za sve ljude.

Za nas je islam uvijek bio inspiracija i borba za jednakost, nada da se ne utopimo u svijetu prolaznog, da ne prihvatimo prolazne i kratkotrajne ugodnosti kao opće životno pravilo i da svoje srce očistimo od bilo kakve zlobe, pakosti i robovanja bilo kome ili čemu osim Uzvišenom Bogu. Znali smo, o tome smo slušali od svojih roditelja, hodža, uleme i profesora da nije lahko biti musliman, jer biti musliman znači biti predan Uzvišenom Bogu. Cijelo 20. stoljeće proživjeli smo s puno izazova, često su vrijednosti naše vjere ismijavane i omalovažavane. Postali smo imuni na različita podmetanja i stigmatizacije. Pa, ipak čitavo dvadeseto stoljeće u našem razumijevanju islama prevladavala je jedna snažna duhovna i intelektualna komponenta razumijevanja vjere koja je snagom osobnog uvjerenja i svjedočenja vjere odolijevala svim vrstama ekstremizma i militantnosti. S raspadom Jugoslavije sva brutalnost bivšega režima manifestirala se kroz sistematično raseljavanje muslimana iz njihovih sela i gradova, uništavanjem kulturnih dobara i imovine, sakralnih objekata, čak i mezarja. Prema presudama Međunarodnog suda u Hagu u Srebrenici je počinjen genocid nad muslimanima. Prvi puta u povijesti Međunarodni sud u Hagu presudio je da su muslimanke sistematično silovane u BiH i tako ponižavane i stigmatizirane. To je snažno utjecalo na opće stanje duha i razumijevanje života uopće u BiH. Usprkos tome, u BiH nije zabilježen slučaj da je neki musliman vršio osvetu zbog svih tih zločina. To nam je davalo nadu da će mediji imati razumijevanja prema nama i da neće stvari poopćavati i generalizirati. I mi muslimani smo svjesni da su dugotrajne krize na Bliskom istoku, propast državnih sistema i ratno stanje koje traje u tim dijelovima svijeta i nikada ne prestaje otvorile mogućnosti za razvoj različitih ekstremizama. Svjesni toga, mi smo se trudili i jasno zagovarali ideju o važnosti institucije IZ ne samo u Sloveniji, nego prije svega u BiH, jer to snažno utiče na sve muslimane u ovom dijelu svijeta. U tom smislu postigli smo značajan napredak, naše djelovanje potvrdili smo i  osnažili kroz Ugovor kojeg smo potpisali sa državom 2007. godine. U proteklih sedam godina uredili smo administrativno i misijsko djelovanje IZ u Sloveniji. Kao IZ uvijek smo djelovali transparentno i javno. Za nas je ponižavajuće kada nas se tretira kao stranca ili moguću prijetnju samo zato što smo muslimani. Mi se nikome nećemo izvinjavati što smo muslimani. Uvijek smo naglašavali da nismo "misionarska" zajednica i ponavljali da nas kao instituciju ne zanima da nekoga uvodimo u islam, ali nas zanima da osobe koje su rođene u muslimanskim porodicama slobodno i javno mogu svjedočiti svoju vjeru, učiti o svojoj vjeri i prenositi to na svoju djecu. U našoj arhivi nije zabilježeno da je ikada u Sloveniji obavljena dženaza nekome ko nije bio porijeklom iz muslimanske porodice. S druge strane stotine muslimana i muslimanki u Sloveniji ne samo da su napustili islam nego su mijenjali i imena. Dakle, veliki broj muslimana u Sloveniji je napustio islam, vjerovatno zaradi društvenoga pritiska ili položaja. Zato, kao odgovorni ljudi izražavamo svoju zabrinutost i pitanje ko i zašto navodi ljude da pređu u islam i postanu militantni? To je prava antipropaganda islama. Mogu li ljudi koji nazivaju selam i čija je vjerska obaveza širiti mir u sebi i oko sebe biti ekstremni? To je prava zloupotreba islama. Pozivam imame i sve aktiviste na punu odgovornost u djelovanju. Naša uloga je da pomognemo ljudima u nevolji, koji traže utjehu u vjeri zaradi različitih poteškoća koje život nosi sa sobom. Mi nismo isljednici niti mi smijemo postajati oni koji će ljude provjeravati kako vjeruju. Naša uloga je da širimo dobro i da s našim susjedima koji su dobronamjerni razgovaramo iskreno i otvoreno o svim dilemama s kojima se suočavamo pa i o pitanjima islama. Znamo da to nije lahko. Pa, ipak opće stanje i međusobno razumijevanje u Sloveniji među ljudima je puno bolje nego što ga predstavljaju u medijima, zato nas to raduje i hrabri da nastavimo putem kojim smo do sada razvijali IZ. Podsjećam vas na kur'anski ajet u kojem Uzvišeni Bog kaže:

"Elif lam mim. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: Mi vjerujemo! i da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji govore neistinu. Zar misle oni koji zla djela rade da neće biti pitani? Loše prosuđuju!“(Al-Ankebut, 1-4)

Mi vjerujemo da je dunjaluk samo jedna faza u našem životu i da ćemo biti proživljeni i pitani za sve što smo radili na ovome svijetu. Zato je iskrena vjera uvijek dobra, jer čovjeku daje puni smisao života. Uzvišeni Allah nas uči:

"Poslije poteškoća dolazi olakšanje!"(Al-Inširah, 6)

Poštovana braćo, islam je vjera života, ljubavi, poštenja, iskrenosti, pravednosti i pravičnosti. Razvijajmo ove osobine kod sebe i prenosimo ih na svoje najbliže i okruženje u kojem živimo. Molimo Uzvišenoga Boga da nam ukabuli naše ibadete, sačuva razboritost i da snage da ne padamo u očaj. Amin!

Bajram šerif mubarek olsun!

                                                         Predsjednik Mešihata IZ-e u Sloveniji

                                                          Dr. Nedžad Grabus, muftija

                          

 
Galerija
Noč Kur'ana v Ljubljani
14. decembar 2015
Delegacija IZ u Kataru
17. decembar 2013
Anketa
Koje godine je rođen Muhammed, a.s.?
 
Zbiranje sredstev za Džamijo
Statistika
Ukupno: 1116 since 25.10.2011
Ovaj mjesec: 59
Ove sedmice: 10
Danas: 2