" Čuvajte stečeno znanje tako da ga zapišete."
Muhammed, s.a.w.s.

Bajramska hutba-poruka muftije prof. dr. Nedžada Grabusa

 
Vijesti
Aktuelno
Ured muftije
Iz džemata
Amber
E-vijesti

Ako želite primati obavijesti, prijavite se na e-vijesti

Upiši e-mail:

Odjava e-vijesti
Pošalji prijavu »
 
Averroes
Zemzem
BIR
Babajić pogrebne storitve

17. juli 2015

Zahvala pripada Allahu, dž.š., salavat i selam poslaniku, Muhammedu, a.s., njegovoj časnoj porodici, svim ashabima, vjernicima i vjernicama koji svjedoče vjeru. 

Draga braćo i sestre,

Ramazanski bajram je kruna mjeseca ramazana u kojem smo postili, obavljali namaze, učili Kur'an, razmišljali o vrijednostima koje daju puni smisao našim životima, o snaženju karaktera, čišćenju tijela, duše i nastojali razumjeti vlastitu ulogu na ovome svijetu. Božije svjetlo grije i obasjava nebesa, Zemlju i ljude bez obzira na njihovu boju kože, jezik ili etničko porijeklo. Bog je Stvoritelj nebesa, Zemlje i svih ljudi. Uzvišeni Bog kaže:

''Od Njegovih znakova je i stvaranje nebesa i Zemlje, i različitost vaših jezika i vaših boja! U tome su znakovi za razumne.''(Rum, 21)

Božija Mudrost jeste da ljudi pripadaju različitim vjerama, to je Božiji izbor. Uzvišeni  Bog nas uči:

''Da je Gospodar tvoj htio, On bi sve ljude jedne vjere učinio!'' (Hud, 118)

Bog, dž.š., naglašava pluralni karakter ljudskoga roda i afirmira sve različitosti koje imaju ljudska bića. Čudno je onda kada se pojedini vjernici ponašaju suprotno od toga i nastoje ljude silom natjerati da mijenjaju vjeru ili proganjaju ljude zato što pripadaju drugoj vjeri. To je gnusno i neprihvatljivo djelovanje. Muslimani, kršćani, židovi i svi ljudi neovisno kojoj etničkoj ili vjerskoj zajednici pripadaju su Božija stvorenja. Samo poštivanjem pluralnosti koju je Bog stvorio poštujemo i razumijemo Božiju mudrost i poruke islama.

Božije svjetlo dar je svim ljudima. Uzvišeni Bog je izvor svjetlosti, Nur nebesa i Zemlje. Do koga dospije taj nur, svjetlo, njegova duša pronađe stazu pravovjernosti. Zato je nužno čistiti vlastitu dušu i sjećati se Uzvišenog Gospodara. Zato je potrebna fizička čistoća i duhovna čistota. U Časnoj Knjizi na više mjesta se ljudi podstiču da se sjećaju Gospodara. Uzvišeni kaže:

"Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte mi, i na blagodatima mojim nezahvalni nemojte biti."(El-Bekara, 152)

"Iskreni vjernici su oni čija srca zatrepere kada se Allah spomene, a kada im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svog oslanjaju."(El-Enfal, 2)

"U svemu će uspjeti onaj koji se očisti (od loših osobina) i ime svoga Gospodara spomene, pa namaz obavi."(El-Ala, 14-15)

"A srca se doista, kada se Allah spomene, smiruju...(Er-Ra'd-28)

Kada čovjek načini korak ka traganju za istinom, Božija ljubav i svjetlost obasjat će njegovu dušu i dobit će uputu od Uzvišenoga Boga.

Mi svoju vjeru svjedočimo jezikom, pokazujemo djelima ali vjera se gnijezdi u srcu. Zato je nužno stalno čistiti srce kako bi naša vjera i djela bili iznad bilo kojih dunjalučkih interesa. Ko god čini dobro djelo u ime Allaha, dž.š., ne očekuje ljudsku zahvalu niti pohvalu.

''Mi vas samo radi Allahova zadovoljstva hranimo, od vas nadoknadu niti zahvalnost ne želimo!''(Insan, 9)

Ramazansko vrijeme je blagoslovljeno i pomaže nam da duhovno rastemo i sazrijevamo. Mudrost Božija podarila nam je ramazan da se svake godine kroz post izdignemo iznad materijalnih vrijednosti, te da se putem posta, čišćenjem imetka i odricanjem od dijela vlastite imovine za opće dobro putem zekata, sadekatu-l-fitra i pomaganjem vakufa uspravljamo u svome vjerovanju. Oslobađajući se od dunjalučkih i ovosvjetskih dobara, mi svjedočimo visoku svijest u slijeđenju trajnih vrijednosti koje nisu vremenski i prostorno ograničene. Pravu religioznost prepoznat ćete po blagosti, uljudnosti, toleranciji, miru koji zrači iz vjernika, solidarnosti i susretljivosti. Krivo razumijevanje i prakticiranje vjere prepoznaje se ako osoba tvrdi da je vjernik, a ostaje egoistična, arogantna, ohola, kiburli, netolerantna, nasilna u svome ponašanju i djelovanju, i nadasve ako djeluje izvan općeg interesa Zajednice. O svemu tome smo govorili u mjesecu ramazanu, nastojeći da se uspravimo u svome vjerovanju i čuvamo svoje i dostojanstvo drugih, čast i odgovornost u govoru o islamu i islamskim temama. Vrijeme u kojem živimo puno je konfuznih, nekonzistentnih i često zlonamjernih tema i govora o vjeri islamu. Mi kao vjernici odbacujemo bilo koje djelovanje koje zagovara nanošenje štete, uvrede psihičke, fizičke ili nepravde bilo kojem čovjeku. Svjesni smo kur'anskoga ajeta u kome Uzvišeni Allah kaže:

"Allah čovjeka ne opterećuje preko mogućnosti njegovih".(El-Bekara, 286)

"Čovjeku pripada ono što zasluži".(En-Nedžm, 39)

Zato vjernik čini dobra djela vjerujući u Allaha, dž.š., nadajući se Božijoj milosti. S druge strane jasni su kur'anski ajeti u kojima se nedvosmisleno osuđuje nasilje i nered na zemlji.

"I ne činite nered na Zemlji nakon što je na njoj uspostavljen red, i Njemu se obraćajte sa strepnjom i nadom. Doista je dobročiniteljima blizu Allahova milost!" (Al-A'raf, 56)

Mogu li ljudi koji imaju muslimanska imena činiti nered? Mogu, kao i bilo koje drugo biće na Zemlji, koje pripada drugim religijama ili ideološkim konceptima. Da li se to nasilje može onda okarakterizirati islamskim ili opravdavati islamom? Nikako. To je prava besmislica. Nasilje je potpuno suprotno islamskom konceptu života. Nema opravdanja za nasilje u ime vjere. Nasilje u ime vjere je nasilje protiv vjere same. Oni koji nasilje imenuju islamskim ne razumiju osnovne postulate islama. Svako insistiranje neodgovornih pojedinaca na takvome imenovanju otežava poziciju velikom broja muslimana i istodobno pomaže nasilnicima u opravdavanju njihovih necivilizacijskih pohoda. Odbacujemo bilo koji vid nasilja koji se čini u ime vjere i pozivamo ljude da vjeru prakticiraju snagom duhovnosti koja je radost i nada čovjeku u borbi protiv beznađa i besmisla života. Uzvišeni Bog je pravedan i ne dozvolimo da nedobronamjerni ljudi i neznalice utječu na naše razumijevanje i shvaćanje islama. Svaki dan kada obavljamo molitvu, namaz - učimo: ''Allahumme Ente-s-selamu ve minke-s-selam, tebarekte ja zeldželali vel ikram'', (Gospodaru moj Ti si Mir, od Tebe dolazi mir, slavljen si i veličanstven). Duhovni i duševni mir polazi od pojedinca i onda se širi i prenosi na širu društvenu zajednicu. Taj mir smo ostvarivali u ramazanu. To je mjesec socijalizacije, jer smo snažili svoje obiteljske, prijateljske i džematske veze i odnose. Ramazanski mir nas je osnažio u našem društvenom životu i podario nezaboravne momente zajedničkih iftara, teravija i susreta u dobru i ljepoti, s bliskim i dragim ljudima.

Nažalost, za mnoge ljude u svijetu mir je samo misaona imenica. Kao vjernici dužni smo učiti dove, moliti Uzvišenoga Boga da podari mir svim ljudima u svijetu, posebno u područjima koja su zahvaćena nasiljem i ratnim sukobima. Kao odgovorni ljudi moramo učiniti ono što je u našoj moći da se čuvaju međusobni odnosi koji afirmiraju i promoviraju razumijevanje i međusobno sudjelovanje među ljudima. Svaki čovjek ima svoje dostojanstvo i čast. Naša je obaveza čuvati ljudsko dostojanstvo, pomoći ljudima u nevolji, posebno nemoćnima i slabijim kategorijama u društvu, djeci i starijim osobama, bolesnima, radnicima kojima su oduzeta prava. Svaki čovjek na ovome svijetu je svijet za sebe, neponovljivi kosmos. Zato je nužno stalno afirmirati temeljne vrijednosti o kojima mi muslimani učimo, a to su: poštivanje ljudskoga života, poštivanje prava na vjeru, čuvati dostojanstvo i čast svakoga čovjeka, čuvati porodicu i poštivati tuđi imetak. Svjesni smo da u mnogim krajevima svijeta vlada bezakonje, a nasilje uništava živote miliona ljudi, imovinu, kulturno i vjersko naslijđe. Proganjanje ljudi i uništavanje dobara, materijalnih i kulturnih je nedopustivo. U tim sukobima najčešće stradaju najslabiji: djeca, žene, starije osobe. Za mir se mora raditi svaki dan. Uz to mi kao vjernici moramo stalno učiti dove i moliti Uzvišenoga Boga da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti i da nam podari mir u dušama našim i životima našim. Budimo mirotvorci i navjestitelji mira ljudima.

Mi kao zajednica vjernika u Sloveniji imamo pred sobom veliki izazov. Iz "nevidljive zajednice" postajemo "vidljiva zajednica". Ovo je ramazanski bajram u kojem možemo kazati da gradimo džamiju. Zajedno smo na ovom predivnom putovanju već desetu godinu. Za nekoliko mjeseci će, ako Bog da, biti izgrađeni prvi obrisi džamije. To nas postavlja u potpuno novu situaciju. Naša prisutnost u Ljubljani će postati vidljiva. To će za nas, ali i za društvo u cjelini, biti novi izazov. Naša misija mora biti jasna i otvorena, pomoći svakom čovjeku, biti blizu ljudi i pomagati sve što je dobro i korisno, afirmirati vrijednosti koje povezuju i spajaju ljude i tragati za zajedničkim vrijednostima, te tolerantno prihvatati različitosti. To je moralna snaga, čak i kada se na nas gleda s predrasudama ili stereotipima moramo ustrajati u činjenju dobra. Samo otvorenošću i snagom duha možemo graditi bolji svijet, nikako getoizacijom ili zatvaranjem u neki "imaginarni" svijet. Sve dok radimo dobre stvari naša misija ima smisla. Džamija će olakšati naše djelovanje, ali i povećati odgovornost. Zahvalni smo svim pojedincima koji su iskreno i snagom vlastite vjere pomagali i pomažu ovaj projekt. Bez Božije milosti i pomoći Države Katar mi ne bismo uspjeli u ovome projektu. Molimo Uzvišenoga Boga da džamija postane mjesto zahvalnosti Uzvišenome Bogu, mjesto susreta dobrih ljudi, mjesto međusobnoga uvažavanja, upoznavanja i povezivanja u dobru. Sada je pravo vrijeme da se svi dodatno angažiramo u pomoći na izgradnji džamije u nadi da ćemo, ako Bog da, za dvije godine klanjati bajram namaz u ljubljanskoj džamiji.

Bajramsko vrijeme je blagoslovljeno vrijeme. To je vrijeme praštanja. Uslijed životnih iskušenja često se dogodi da braća i sestre ne govore između sebe. Bajram je odlična prilika da pobijedimo sebe, da zatražimo oprosta, halala od onih prema kojima smo se ogriješili ili da oprostimo onima koji su se prema nama ogriješili. Nemojte propustiti tu priliku, jer nikada ne znamo hoćemo li dočekati slijedeći bajram, a muslimanski koncept pravde podrazumijeva prvo rješavanje međusobnih odnosa kako bi se mogli nadati Božijem oprostu. Uzvišeni Bog voli praštanje, molimo Ga da nam oprosti grijehe. (Allahumme inneke afuvun, tuhibul afve fa'fu anni) Moleći Uzvišenoga Allaha da nam podari uputu, zdravlje, sačuva djecu, oprosti grijeha merhumima, želim vam Bajram pun radosti, porodične topline i sreće.

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!

Me fat Bajrami!

Eidukum seidun!

 

Predsjednik Mešihata IZ u Sloveniji                                                                            

Prof. dr. Nedžad Grabus, muftija

 
Galerija
Noč Kur'ana v Ljubljani
14. decembar 2015
Delegacija IZ u Kataru
17. decembar 2013
Anketa
Koje godine je rođen Muhammed, a.s.?
 
Zbiranje sredstev za Džamijo
Statistika
Ukupno: 997 since 25.10.2011
Ovaj mjesec: 65
Ove sedmice: 9
Danas: 1